<
 pola sam noći krenuo iz Duvna prema Ljubuškom, dok mi je u glavi odzvanjala pjesma grupe Colonia - Svijet voli pobjednike. Ne daj se generale Glavušo, uz tebe smo!
Svjetina je skandirala, a ja sam pognuo glavu, bojeći se da pogledam raspomamljene mještane u oči - tko zna, možda me prepoznaju po izgledu, fizionomiji? Osjećam po prodornim pogledima da svi znaju moju mračnu tajnu - star sam i ružan i Židov po porijeklu, iako sam oduviek izstinski ljubio svoju NDH! A nekad, eh nekad... Živo se i slikovito sjećam svoje divne mladosti.
Te slavne 1942. godine bilo mi je šesnaest, a moja se NDH prostirala preko triju današnjih država. Bio sam oličenje muške ljepote, onako visok, kršnih pleća i kose crne kao ugljen prekrasne odore naše slavne vojske. Na meni je stajala kao salivena, a moje me vještine kaligrafije i liepog pisanja dovedoše u kontakt s Glavnim ustaškim stanom. Oni, su naime, tražili umietnika koji će im redizajnirati logotip i simbole Ustaškog pokreta.
Isticao sam se krasopisom, ali i ljepotom, pa me Glavni stan uskoro angažirao da kaligrafskom rukom ispisujem svečane povelje, koje je Poglavnik dielio zaslužnicima. Tako započe moja karijera državnog umietnika, uz plejadu starijih, glasovitijih kolega u glazbi i slikopisu. Tako na jednom primanju i upoznam potpukovnika Matačića. Maestro je već tada bio slavan kompozitor i dirigent, a Poglavnik ga je imenovao i voditeljem orkestra Zavoda za prinudni rad Stara Gradiška. Svidio sam se maestru, te nakon kraće ljubavne veze s njim, on me predade u ruke svom posilnom, nekom Gruberu, rodom iz Varaždina.
Zahvaljujući Gruberu, statirao sam u filmu Ustaška Hrvatska slavi mrtve,a tu me, na moju veliku sreću i ushit, primijeti Poglavnikov sin. Tako prijeđoh pod okrilje i zaštitu sina i oca, a kasnije i duha svetoga. Poglavniku se posebno svidjele moje stilizacije talijanskog snoplja, pa mi zapovijedi da kreiram znakovlje ustaških zdrugova.
Možda se sjećate scena iz filma „Slavlje slobode“? Onaj liepi mladić u zategnutoj uniformi, odmah iza Poglavnika - to sam vam ja! Doktor Ante me posvuda vodio sa sobom, da mu se nađem pri ruci, kao komornik i ljubavnik. Tako sam odredbom Poglavnika NDH (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII 1942), odlikovan Vojničkim redom željeznog trolista III. stupnja s grančicama hrastovog lista (br. 8-Ž.T.–1942, od 24. IV 1942), iako bojišta, praktički, nisam ni vidio. Umietnička elita NDH tada se žestoko usprotivi mojem odlikovanju, a najglasniji su bili Tagatz, Marjanović i Miletić. Mnijem, jer se njihove filmske i propagandističke zasluge nisu adekvatno honorirale. Nisam imao srdca da im kažem, da nisu ni mladi, ni liepi kao ja. Zaslijepljeni zavišću, oni i Matošev stih „dok je srdca biti će i Kroacije“ tumače na svoj uski način. Ne vide koliko srdca i liepote sam Poglavniku i našoj NDH dao baš ja! Kuriozum je, tada kao i danas, da ljudi misle da je Poglavnik mrzio sve Židove. Liepe i korisne kao ja sigurno nije! Meni je on, onako markantan i pravog muškog nosa i obrva, bio oličenjem krasote. Iako nežidovski goy, bio je krasan gay!
A tad se, jednog nesretnog podneva, sve izokrenulo. Manikirao sam si nokte u čekaoni pred Poglavnikovim uredom, kad me ustravio jezovit glas.
- Jakob Samar, na raport! – Poglavnikov adjutant Prebeg zaderao se ispod požutjelih brkova, da sam poskočio u stolici! Neka me jezovita jeza u trenu obuzela. Prije su me u audijenciju pozivale tajnice, ljubazno i srdačno, pogledavajući ispod oka i koketno mi se smiješeći. Bile stare ili mlade, više ili manje lijepe, sve su mi udvarale. Znale su da više volim muške, te da je Poglavnik ljubomoran kao pas, ali žensko pada ničice pred ljepotom!
Zabrinuo me ton i način poziva, jer sam očekivao pohvale, nikako pokude. Upravo završih najveći projekt Ustaškog projekta ikada - redizajn oznake „U“ na odorama, reverima i na grbu. Sigurno će svi biti oduševljeni kao i ja!
Čim uđoh, dvojica me zgrabila sa svake strane, dok me Prebeg šamarao, urlajući: - Ti, zarazniče, sitnonametniče! Neće se tvoj pis i kvazi-crtaštvo rugati našim svetim simbolima! Svirat ćeš ti kod maestra Matačića u Novoj Gradiški, ili još bolje - pjevati u Jasenovcu!
I pjevao sam, istina promuklo i teško, bez prednjih zuba koje su mi razbili, odmah na ulazu u logor. Ljudi vole tlačiti one, koji su nekad bili iznad njih! Tako su me tukli na smjenu i čuvari i zatvorenici, dok me nije spasio osobno Luburić. Saznade za moj krasopis, pa me uzeo da ga podučavam pisanju. On nikom živom ne bi priznao da je nepismen, ali nekdašnjem Poglavnikovom pouzdaniku i ljubavniku je mogao. Ja sam tu tajnu u grob ponijeti trebao, brzo, ubrzo. Nu, božja me providnost nekako spasi, a kasnije sam čuo da se Maksovo pisanje popravilo u Križarima . Nakon rata je, u emigraciji, čak pisao liepe literarne sastavke i pamflete.
Nas, dvostruke dvocijevke, kako su posprdno zvali kolaboracioniste homoseksualce (moja službena otpuszna dijagnoza!) u poraću je Partija uspješno preodgojila u komsomolskom, heteroseksualnom duhu. Tak se jednog dana konačno zatekoh na slobodi.
Povukao sam se iz javnosti, ne vjerujući nikome. Sedamdeset prve su me vrbovali da im redizajniram Proljećarski pokret. Nije moja krivnja da je taj angažman propao, jer moje povezivanje tratinčica i proljeća nitko ne shvat ozbiljno, ni vizionarski. S vedrije strane, to me spasilo novog zatvora.
Odonda mirno živim, praveći figurice od papir-mašea i origamija, za tisuće japanskih turista na Jadranu. Lijepo se zaradi, a ne možeš pogriješiti s izradom. Čak ponekad pravim i papirnate svastike, no nitko se ne buni. Možda, jer su u papirnoj tehnici neprepoznatljive? Moj originalni umjetnički rad i zaštitna roze-boja jednom možda postanu avangarda. Do tada, ostaje mi mirna starost i uspomene na mladost i grandioznu NDH.
Srećom, pa nama u Herceg-Bosnu iz srca nekdašnje Nezavisne države, sadašnje mini-državice Hrvatske, često dolaze prebjezi na kraće ili dulje vrijeme. Stižu nam ugledni kardiolozi, ustavni sudci, pa čak i generali HVO i HV. Mi ih sve prigrlimo kao naše najmilije, što i jesu. Kao cviet i rosu pa ih, kao kaplje vode, držimo na dlanu! Sviet voli pobjednike, nitko ne pamti pobijenike.
P.S. Kad umrem, mojom ušteđevinom platite reizdanje Rasnih zakona NDH, ali s mojim stiliziranim „U“, u šarenim bojama, s tim da svako početno „U“ mora biti roze.
PP.S. Rasni zakoni su: Zakonska odredba o državljanstvu, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda(točka 6: Točka 6. Sličnu odredbu sadrži „Ersto Verordnung zum Reichsburgergesetz vom 14. November 1935.“ I to u čl. 7. „Der Fuhrer und Reichskanzler kann Befreiungen von den Vorschriften des Ausfuhrungverordnungen erteilen“.
Mogućnost, da se osobu sa jačim primjesama židovske krvi ili dapače čistog Židova – u najiznimnijim slučajevima prizna Arijcem, je i bioložki opravdana, jer su Židovi rasna zajednica, koja sadrži 22% primjesa arijske rasne zajednice. Kod križanja rasa i daljeg razplođivanja križanaca dolazi do svih mogućih kombinacija nasljednih činbenika. Te kombinacije nasljednih činbenika unutar rasne zajednice može najbolje predočiti sliedeći primjer: ako 20 000 bielih i 80 000 crvenih kuglica u jednoj posudi sasvim izpremiešamo i onda bez biranja vadimo po 48 kuglica (čovjek imade u svojim stanicama 48 kromosoma, t.j. onih tjelešaca, koja su nosioci nasljednih svojstava) pa tako vadimo recimo 1000 puta po 48 kuglica i svaku od ovih 1000 grupa kuglica smjestimo pred sebe na veliki stol, onda ćemo većinom naći po 40 crvenih i 8 bielih kuglica u izvađenim grupama, ali će biti i grupa sa još više crvenih i manje bielih kuglica i obratno. Moguće je dapače, da jedanput izvučemo samo 48 bielih kuglica. Ako crvene kuglice reprezentatiraju izvaneuropsku, a biele arijsku primjesu židovske rasne zajednice, onda te grupe od 48 kuglica pokazuju podjelu tih osebina kod pojedinaca unutar židovske zajednice.
Ako se stanoviti Židov ili polužidov godinama žrtvovao, trpio oskudicu u domovini ili u progonstvu i stavljao svoj život na kocku za jednu uzvišenu ideju umjesto da udobno živi i da stiče materialna dobra, onda je prošao najbolji eksperimenat, koji dokazuje, da posjeduje moralna svojstva, koja odlikuju arijsku zajednicu, da je dakle onakav pojedinac, u kojem su se u većoj količinu udružili arijski nasljedni činbenici primješani židovskoj rasnoj zajednici. Takav pojedinac odgovara grupi od 48 kuglica, koje su u posebnim sticajem bioložkih okolnosti u velikoj većini biele. On je u bioložkom smislu bar toliki Arijac, kao i onaj pojedinac, koji pored tri arijska djeda imade jednog djeda Židova i koji po ovoj zakonskoj odredbi vriedi kao punopravni Arijac.
Ne radi se dakle o pojedincu sa većim ili manjim nearijskim primjesama, koji je radio za oslobođenje hrvatskog naroda, nego o konstataciji, da je dotični pojedinac dokazao da posjeduje pretežno arijska svojstva i da po većini svojih kromosoma (nosilaca nasljednih činbenika) nalikuje čovjeku arijskog podrietla.
|
BLOG PRIČE, izd. Zoro 2007. (Slatka mala)
DA SAM ŠEJN, izd. Kondor,2007. (Palagruža)
GRADske PRIČE4-VODENICA, izd. Albos,2009. (Crveni prah vodenice)
Žene, sukladno toj teoriji, također: sve, čak i djevojčice, glava pokrivenih crnim maramama, nevezane, kao pokrov.... Neugodno mi je i ovdje ljude slikati u face, kao muzejske eksponate, pa prilažem vjerne prikaze skinute odnekuda (nije autor-pojedinac).
Ionako taj jedini cvijet uz kuću nismo smjeli ubrati, pa onda nema veze. slično je bilo i sa slikanjem- nije dosta što sam ga zumirao kamerom, pa bi dodatno snimanje fotoaparatom stvarno pobudilo zanimanje u grupi za moju ljubav prema cvijeću. A samo sam se divio ogromnom bijelom cvijetu, časna pionirska! Evo kako izgleda u wikipediji (moj je bio veći i ljepši
:
) i njegovi ratnici bili su šokirani izgledom konja i gromoglasnom pucnjavom topova i musketa, protiv kojih su imali tek kamene sjekire i praćke. Kralja Inka su na prijevaru prvo pokrstili, obećavajući slobodu, a onda ubili garotom.
