Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (7)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (8)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Studeni 2006 (3)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (7)
Svibanj 2006 (5)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (8)
Veljača 2006 (5)
Siječanj 2006 (11)
Prosinac 2005 (1)
Studeni 2005 (61)
BLOG PRIČE, izd. Zoro 2007. (Slatka mala)
DA SAM ŠEJN, izd. Kondor,2007. (Palagruža)
GRADske PRIČE4-VODENICA, izd. Albos,2009. (Crveni prah vodenice)
wallblog@gmail.com
Wall na playeru
|
Njegova mi žena kaže, on skoro ništa ne čuje. Gluh je kao top, govori stisnutih usnica, skoro optužujuće. Ali, gleda ga milo, s brigom u pogledu, dok barba Blasul sjedi pogrbljen nad lončićem bevande s udrobljenim kruhom, svojim omiljenim jelom. Njemu je skoro devedeset i more mu je uzelo natrag većinu onog što je u mladosti davalo. U njemu više nema snage, okretnosti nogu i ruku, što su izvlačile mreže i navigavale kroz bure, ali nekad je i on bio mlad. Nekad su i njega, kao dječaka, zvali - muali iz Kuali. Sjedim na njihovoj terasi koja gleda na Batalažu. Čak ni barba Blasul ne zna odakle takvo čudno ime. Bit će još od Turaka, pred kojima se bježalo iz zadarskog zaleđa, pa preko kanala na otok. Zato za Ugljan zna sve tri teorije o porijeklu imena - po maslinovom ulju, drvenom ugljenu, ali najprije će biti po rimskom patriciju Gellanusu. Gledam njegove kvrgave, mrežama i pijeskom vremena nagrižene prste, podlaktice s plavičastim venama u kojima teku brojna mora i oceani. Georafija je to starenja koja govori - iz mora si nastao, u more ćeš se vratiti. Ali, ne još. Još malo. Oborenog pogleda u vlastite šake, razmišlja. Spava, pusti ga malo, govori baba. Ne zove ga unutra, da legne u postelju kao svaki pošten svijet. Neka ga tu, tu mu je najbolje. Ona valjda zna, nakon toliko desetljeća. Kuali tonu u ljepljivu omorinu, ali njima dvoma, izgleda, nije vruće, iako na sebi imaju više slojeva odjeće, teške od pamuka i sunčeve vreline. Nekakva tuge te obuzme, kad ih gledaš tako same i postojane u svojevoljnom propadanju u vrijeme, koje samo što ne iscuri. Lecnem se na resko odbijanje ure sa zvonika, pogledam prema njima - a oni spokojni. Za takvo što treba mudrosti, godina, ili tek obične vjere. Ništa od toga nemam niti mi izgleda privlačno, pa se izgovaram da žurim i nabrzinu opraštam. Na odlasku, baba mi u ruke gura kutiju keksa, kojima je davno istekao rok trajanja. Takav je običaj, čuvaju svaki doneseni poklon da ga mogu proslijediti dalje. Gledam datum - kupljeno još prije nekoliko godina. Znači, sin im baš i ne dolazi u posjet, nije me iznenadilo. Uostalom, njima je dobro, čim znaju da je sinu dobro. Kako i ne bi, eno ga u Zadru u lučkoj kapetaniji, s velikom plaćom i skupim autom. Blasulova kuća gleda na zapuštenu lučicu gdje počinje Rahorača, s par nasukanih i trulih brodica. Očajnički trebaju svježu boju, pokoja i cijelu kobilicu. Sve je više odbačenih mreža, jer ih nema tko pokrpati. Bit će dobre za ukras na konobi, ili za turističku zajednicu, kad natkrivaju uličice za ribarsku feštu. Za par će godina sve to ionako nestati. Mladima je lakše nasuti more, graditi nove gatove, rive i eto novaca mukte. Danas svaki vez bolje zarađuje od ribarenja, jer mnogo je brodica. Iz San Pedra se vraća sve više domaćih, koji su konačno sustigli kruh i napunili trbuhe, pa i bogato preko toga. Eno se i Kongo vratio, izgradio najskuplju grobnicu od bijelog mramora na lijepoj parceli među čempresima, pa mirno čeka smrt. Nekad se lovilo tune i plavu ribu tako vješto, da je ministarstvo slalo Blasula čak u Libiju i Tunis podučavati Afrikance ribolovu plivaricama i tunarama. Eh, koja su to vremena bila, Blasul bi započeo priču s iskrom u očima koja bi se polagano gasila, kako je priča išla svojem kraju. Iz tih mu je vremena i bakrena koža kao pergament, ljušti se i pucketa, dok se češe po ramenu. Prepečen, ali ravnomjerno, kao sveti Lovre. Govori, njega su rimski zlotvori pekli na ražnju, da otkrije gdje je skriveno crkveno zlato. Kao i onda, i sad je zlato, sva vrijednost crkve u ljudima, sirotinji. Crkva je to znanje vremenom zagubila, ali kualjske žene su dvaput dnevno na molitvi. Batalaža u podne zjapi prazna. Na samoj plaži, konobarica iz kafića dokono lista novine. Žega je najbolja za posao – čuva noge od previše hodanja. Domaći, pogotovu starci, ne zalaze u kafiće. Potražite ih u crkvi, upućuje me. Dok hodam prema trajektu, opustjeli Brgačelj sa svojim starinskim vilama i rimskim vrtovima opet me iznenadi. Posječene su divovske agave i stoljetni borovi, što su pružali hlad prolazniku i dom barem polovici svih šišmiša na otoku. Novi gazde ne žele privatnost, njima je draži otvoren pogled na more. Radoznalost prolaznika možda i godi novopečenim vlasnicima zdanja, sigurno se diče svježe betoniranim dvorištima i kičastim ogradama od ljevanog željeza. Povijesti, s kojom ionako ne znaju što bi, treba se što prije riješiti. Većina domaćih zna kamo s otpadom. Duboko je more, ono skriva sve od radoznalih očiju došljaka. Još samo pogled na Ošljak preko puta, zadnju oazu bez auta i vreve. Staza me već dovela u Preko, a buka građevinskih strojeva i crvena prašina ispiru san o moru koje nestaje. Proširuje se pristanište i grade nova parkirališta za horde novovjekih nomada.Treba što prije, najbolje autom, osvojiti komadić raja, makar i na tjedan dana. Nasreću, spašava potmula sirena trajekta, pa bježim prije nego u sebi pokopam još jedan izgubljeni otok. |
![]() Ministar kulture Božo Biškupić prekinuo je farsu s izborom intendanta splitskog HNK te Duška Mucala nije potvrdio za novog čelnika nacionalnog kazališta.Biškupić je u svom obrazloženju kazao kako Mucalo nije postao novi intendant zato što je uvažio mišljenje Vijeća za dramsku umjetnost koje je tražilo da se ne prihvati takav prijedlog. Nije biškupić odbio potvrditi Mucalovo keruma/Kerumovo Mucalo, već je lavina i ogromni pritisak javnosti uplašio Tuđmanov/Sanaderov ministarski kadar |
|
rođena (1957.) Kubanka, zakleta antikomunistkinja, sa stigmom ali i nasljeđem oca koji je kao američki agent sudjelovao u napadu u Zaljevu svinja, u pokušaju ubojstva i rušenja Fidela Castra; u kubanskom zatvoru tek godinu i pol dana, vraćaju ga nazad Americi a njemu nikad dosta borbe za američke ciljeve; bori se u Vijetnamskom ratu, gdje oboli od američkih bojnih otrova (agent orange); Gloria naravno sa Floride pati za domovinom, koju želi kao kapitalističko ljetovalište, produljenu Floridu; zlatnoga glasa, Gloria Estefan simbolizira Kubu zlatnih 1950-tih, vrijeme kasina, kockarnica, Al Caponea i dobrih provoda za sitnu lovu, najdražu američku koloniju. Obećao sam sebi da više na blogu neću pisati o politici, uzaludno je. Danas moram prekršiti obećanje, isprovociran gromoglasnom tišinom politike, političara, državnih, kulturnih, društvenih i ostalih institucija u RH na još jedan zločinački čin državnog terorizma Izraela. Mlaki članci, bez jasnog stava ili nedajboževraže, osude, te puko i površno prenošenje iz treće ruke- to su mediji u HR. Kad se radi o nezamjeranju moćnim lobijima, diranju u svetost cionizma, kao legitimnog nasljednika svjetskog duga prema židovima, tu smo revni. Naravno, i blog.hr kao dobar presjek hr društva, pokazuje moralne i društvene vrijednosti cijele države, pa tako na blog.hr servisu ima i cool fašista, almost cool nazi zagovaratelja, otvorenih ustašonostalgičara itd, itd. Za vrijeme nedavnog Dogovornog rata, u HR se gubila i glava, obitelj, sloboda, kuća, sve... zbog protivljenja sveobuhvatnoj ustašofiliji i nacizmu čistih krvnih zrnaca. Srećom, petnaestak godina kasnije glava se uglavnom ne gubi. Ipak, tko se još dovoljno slobodno osjeća da javno kaže 'koga briga na hrvate,srbe, nacije, ja sam čovjek'? Uostalom, istinsko domoljublje, koje ne počiva na gaženju tuđega, teško je, ako ikako i ostvarivo. Jer, dom,vjera, nacija, tlo, granice...sve je to važnije od čovjekoljublja, poštenja, časti, milosrđa, humanosti. Kod nas su najveći domoljubi često i osuđivani ubojice, ratni zločinci. Pa što onda, misli velika većina? Glavno da vole naše, a drugi su Drugi i neka idu odavde. Slično zagovaraju nacionalisti i ortodoksne religije - ne samo ortodoksni katolici, islamisti, već i ortodoksni židovi. Njihov naci-onalizam je možda i najgori, jer imaju nuklearnog frenda, vlastite nuklearne bojeve glave i geopolitički položaj na otetoj zemlji Palestini, klin u živom mesu Bliskog Istoka i pod rebrima ex CCCP i mogućeg obnovljenog Istočnog bloka. Žena koja pjeva ovu predivnu domoljubnu, domovinsku pjesmu je Gloria Estefan. Ona je zadrti protivnik komunizma i pomagačica terorističkih napada na vladu i režim Fidela Castra, a (ali) kad pjeva o domovini, Kubi, slavi njene prirodne ljepote i pjeva o nostalgiji za rodnom grudom. Onom istom, koju je njezin otac, CIA plaćenik, pokušao rušiti u Zaljevu svinja. Paradoksalno, ali domoljublje koje ona politički zagovara i potpomaže već godinama (slično 'našim' ustašama iz Norvala, našim teroristima od 1970.-tih naovamo, našim Šuškima i ostalim emigrantskim talogom), potpuno blijedi pred istinom, koju pjesma i pjevačica (nesvjesno) otkriva - domovina su dragi krajolici i ljudi, nikad režimi i vlade. Židovi i Arapi, Izraelci i Palestinci, Hrvati i Srbi, Tutsi i Hutu... i ostala plemena žedna krvi onih drugih, jednog će dana shvatiti istinu: njihovi zločini protiv Čovjeka u ime Domovine jednom moraju prestati, a zločinački cilj nikad neće biti postignut. Ako istinski vjeruju u svoje religije, svoje bogove, onda ih umjesto Raja (zanimljivo, i u Judaizmu i Islamu, Džehena) čeka isti, jedini Pakao. Konačno, što je (moja) Domovina? Mjesto,kraj,regija gdje sam rođen, krajolici i ljudi, jezik i osjećaj za ravnicu, planine, more... država, nacija, zastava, religija/bog to nikad nije niti može zamijeniti. O tome, ne znajući, pjeva i Kubanka i žestoka rušiteljica svoje domovine iz sigurnosti zvane Little Havana na Floridi; nacionalistkinja zlatnog glasa, koja žudi za svojim povratkom, ali i povratkom bogatih Amerikanaca u kazina i hotele domovine; žudi za 30 (200?) povlaštenih bogatih obitelji, za hacijendama koje nužno rađaju siromaštvo ostatka njezine domovine. O čemu pjevaju Hrvati, Izraelci, Palestinci? Možda o istom, ne znajući. |
![]() Izraelski komandosi u napadu na nenaoružani humanitarni konvoj u međunarodnim vodama ubili 19 ljudi i ranili najmanje 36, izvještava čak i proizraelski New York times. Činjenice: 3 izraelske topovnjače noćas u ponoć napale su humanitarni konvoj od 10 brodova s hranom za okupiranu Gazu, koja trpi ekonomsku i humanitarnu blokadu već 3godine. U konvoju je bilo 600 osoba, među njima i dobitnica Nobela za mir 1976. Mairead Corrigan-Maguire iz sjeverne Irske, kao i 85-godišnja židovka, koja je preživjela Holokaust, Hedy Epstein. Komandosi su se ukrcali na brodove, te započeli pucnjavu bojevom municijom, tvrdeći da su "napadnuti nožem i drvenom toljagom". Još jedan nekažnjeni ratni zločin zločinačke države Izrael. UPDATE: Na moj, svačiji upit- kasno,ali ipak odgovara najbolji novinar u Hr, najobrazovaniji bloger, najpametniji (umjereni) politički analitičar Inoslav Bešker u današnjem Jutarnjem- Za one kojima se ne da kliknuti na link, te podsjetnik sebi, prenosim i kopiram njegov odličan, angažirani komentar. Inoslav Bešker: Hoće li NATO napraviti rez u Izraelu i Palestini? Palestinski čir, ako se ne zaliječi, mora puknuti. Uostalom, već je pucao: 1948, 1956, 1967, 1974 - a sve ostalo vrijeme je trovao odnose na Levantu, a i po svijetu. Da ništa drugo, okupacija dijelova Palestine i sprečavanje povratka protjeranih Arapa u Izrael služili su i služe kao bogomdana izlika najgoremu što postoji u muslimanskom svijetu, počev od krvožednih terorista. VEZANE VIJESTI 'Izraelski komandosi uperili su pušku u bebu i naredili da zaustavimo brod' Izraelski napad: Vlada žali, a Josipović osuđuje primjenu nasilja Analitičari: Izrael uletio u dobro pripremljenu zamku Tariq Ali: Vođe Izraela moraju biti kažnjeni Samo idiot ili zločinac može ustrajavati na držanju otvorenim problema tako bremenitoga potencijalnim nasiljem. Na onima koji ga ne zatvaraju je da priznaju u koju od tih dviju kategorija pripadaju. Akcija kroz reakciju Blokiranje mirovnog procesa poslije sporazuma u Oslu čini da čir buja. Čir na čiru je Gaza - grad i teritorij za koji Izrael i priznaje da nije njegov jer ne zna što bi s milijunima Arapa ondje, politički izručenih u naručaj filoterorističkom Hamasu, a blokadom stjeranih u krajnju oskudicu, očaj i bijes. Sada su se našli lumeni koji su smatrali da je najjednostavnije čir probiti, akcijom koja izaziva reakciju. Organizirali su konvoj brodova, u režiji neke turske nevladine organizacije, znajući da će izazvati skandal i sukob. Gazi treba humanitarna pomoć nakon svega što ondje civilima čini Izrael, ali konvoj za Gazu, bez obzira na mirnodopske potrepštine koje je eventualno prevozio, nije bio mirovna misija nego provokacija. Na turskom brodu - ako ne lažu snimci - “mirovnjaci” su napali izraelske komandose čim su započeli svoj nezakonit, piratski desant - što je bio očit poziv na krvoproliće.S izraelske strane su lumeni (još i gori, jer su posrijedi komandosi profesionalci a ne provokatori amateri) odgovorili pretjeranim nasiljem, po načelu “sto očiju za jedno oko, deset čeljusti za jedan zub” (naučenim od najgorih u Evropi, ali sada već tipičnim za Izrael). Postigli su isto što i Hrvati u Bosni za rata - da ih gotovo svi popljuju kao divljake, bez obzira na eventualne rezone. Zabili su sebi još jedan propagandni autogol. Dodatno su udaljili Turke koji su im bili oslonac. Dali su priliku Moskvi da ih usporedi sa somalskim piratima, jer su napali u međunarodnim vodama, na civilni brod (“naoružan” batinama!), koji se uputio na teritorij bez izraelskog suvereniteta, pod izraelskom nelegalnom blokadom. Minirali su čak i privid kooperativnosti ionako nemiroljubiva premijera Benjamina Netanyahua, taman kad je trebalo da danas krene u Washington polizati ono što su prije mjesec-dva umazali dodatnim naseljavanjem (i etničkim “čišćenjem”) palestinskih teritorija prilikom dolaska Joea Bidena u Izrael. Izrael disproporcionalnim histeričnim nasiljem opet pokazuje da naprosto nije dovoljno zreo da bude samostalna država, da mu treba nadzor možda i više nego Kosovu ili Bosni i Hercegovini, pa i zato što te dvije nezrele balkanske demokracije nemaju nuklearno oružje, a Izrael ga ima. S druge strane, ne samo da Izrael ima pravo na teritorijalni integritet i na sigurnost, kao i svaka druga država sa svojim stanovništvom, nego i židovski narod - nakon užasnog iskustva genocida kojemu je bio izložen u kršćanskoj Evropi (osobito od ruskih pogroma do holokausta pod fašističkim režimima u Njemačkoj, Hrvatskoj itd.) - ima apsolutno pravo na teritorij za siguran opstanak, a kršćanska Evropa ima moralni dug to osigurati, ponajprije u Izraelu, a ne stalno držati u džepu figu (lažući da je to znak križa). I na križu na koji se kršćani pozivaju razapeli su Evropljani Židova. Što misli Hrvatska Jedino logično rješenje bilo je ono koje je izglasalo Sigurnosno vijeće 1947: dvije suverene države, Izrael i Palestina, osuđene na susjedstvo. Problem je, kao i na Balkanu, u teritorijalnim granicama i u mržnji bez granica. Izrael ne priznaje granice iz 1947, ni liniju prekida vatre iz 1948, malo mu je ono što je osigurao 1967, pa naseljava li, naseljava na palestinsko, a onda svaki takav nukleus vojno brani. I tako čir buja. Napad na turski brod mogao bi zaista pridonijeti nekom rezu, jer je Turska zahtijevala da se aktivira NATO poslije izraelskoga vojnog napada na brod jedne članice na otvorenom moru, u internacionalnim vodama. To se tiče i Hrvatske, koja je ušla u NATO. Uzalud smo jučer pitali hrvatsku Vladu, preko nadležnog ministarstva, s kojim će gledištem u Bruxelles kada NATO bude odlučivao. Do 17 sati u utorak nije bilo odgovora u pogledu NATO-va angažmana: očito Hrvatska još nije dobila svoj stav od drugih. Sve što je Zagreb znao bilo je da ne baš spretno prepiše Sigurnosno vijeće, da kao na sprovodu iznese “žaljenje i sućut” i da se ponada kako će se sve jednom lijepo srediti. Nema čak ni osude, pa ni u onom obliku u kojemu ju je kompromisno sročilo Sigurnosno vijeće raznomislećih. Bilo bi, uostalom, zanimljivo vidjeti kakav je autentičan stav vladajuće Hrvatske demokratske zajednice oko NATO-va eventualnog angažman, pošto je jedan od njezinih prvaka i ministar obrane dizao ruku na fašistički pozdrav u Sinju, te pošto je od svega svijeta na sprovod njezina predsjednika stigao samo turski predsjednik. Stoga opet imamo autentičnu hrvatsku šutnju (eh, da je i u vanjskoj politici nickname, pa biti odlučan iza flanjke…). Predsjednik Republike, međutim, “oštro osuđuje uporabu sile”. Hrvatska vanjska politika i dalje je razroka, ako ne i shizofrena.I u Evropi ima shizofrenije. Talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini poziva Izrael da sada “ubrza pregovore a ne usporava”, da “pokaže širinu”, a huškački Il Giornale, list u suvlasništvu njegova stranačkoga i vladina poglavara Silvija Berlusconija, trubi da je Izrael učinio baš ono što je trebalo, jer su mu dirnuli u suverenost. Francuska osuđuje, Britanija se pazi. Obama (koji je obećao rješenje palestinskog čira, baš kao i Bush mlađi 8 godina ranije) kupuje vrijeme. Time je raspisan natječaj za sljedeću suludu gestu, još opasniju od konvojske provokacije. |
|
Danas, kada postajem pionir Dajem časnu pionirsku riječ: Da ću marljivo učiti i raditi I biti dobar drug; poštovati roditelje i starije i biti vjeran i iskren drug, koji drži danu riječ! Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo I ideje za koje se borio Tito; Da ću cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir! A ovo je moderna pionirska za današnja vremena: Danas, kada postajem konzument Dajem časnu potrošačku riječ Da ću potrošiti plaću mjesecima prije nego je zaradim Da ću slijepo pratiti nametnute trendove Da ću najmanje jednom nedjeljno posjećivati konzumentske hramove Da ću dogmatski prihvaćati marketinške poruke I marljivo raditi na besramnom bogaćenju odabranih. Tako mi kredit pomogao! |
(naslovna)![]() 5. ANONIMNI NATJEČAJ ZA NAJBOLJI NEOBJAVLJENI PROZNI TEKST MATICE HRVATSKE – OGRANKA OSIJEK Od 29 pristiglih proznih tekstova na 5. anonimni natječaj za prozni rukopis Matice hrvatske - Ogranka Osijek, natječajna komisija je prosudila da u uži izbor ulaze sljedeći tekstovi: - Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja - Žene, luđaci i malo dobrih pedera - Ona "navodno" ne prdi - Ganga roman - Iza vrata od vode i zemlje Nisam pobjednik, ali uporno me uzimaju u uži izbor. Vidi se da Osijek ima sklonosti ka svojima, makar i anonimno ![]() Kako je objavljivanje kroz anonimni natječaj kakav-takav pokazatelj da još nekom (osim autoru) napisano vrijedi, a svi koji nešto pišu, piskaraju žele takvu potvrdu, čini se da će baš MH Osijek objaviti (iako sam već bio u pregovorima s jednim drugim izdavačem) ovu zbirku. ![]() (korice u pripremi za drugog izdavača) |
|
U našem Brčkom nema čega nema - od insana do hajvana, a ja sam oduvijek bolje znao sa stokom, nego s ljudima. I babo mi bio derikoža, pa kad sam stasao, kuda ću, nego kod njega na nauk. Šta smeta, pošten je to po'so, bolje nego sjecikesa, a takvih je, boga mi, oduvijek bilo više. Nekad se znalo kako se štavi koža. Mukotrpan i težak zanat, rad u smradu i s kiselinama što nagrizaju ruke, pa onda uštavi da ti kožu ne izjedu crvi ili moljci. A vremena se mijenjala, sve manje se koža otkupljivalo, pa naš posao propade. Onda jednog dana u radnju dođe Talijan, lovac, vukući neke ptičurine koje je lišio života, pa zatraži da mu ih prepariram, da ih ponosno može pokazivati svojima. Svi znaju da se tu treba najprvo drob izvaditi, unutra nagurati piljevine i ljepila i eto ti, brajko, preparirane životinje. Ali nije išlo glatko s očima, glavom, trebalo je to sve sačuvati od propadanja i crva. Nisam imao izbora, već prioni na knjige i uči se drugačijem poslu. Tako započe moja nova karijera, a s njom dobih i moderno ime radnje, da me strani lovci lakše nađu –taksidermist. Tako se po grčki kaže za fino uređenu kožu. Počeo sam s pticama, a posla bilo sve više. Bolest je to, brajko, kad ti dođu s lešinom i kažu da je žele vječno u stanu ili kući. Zaredale sve životinje, k'o iz one pjesme: zec, lisica, jarebica, divlja patka, prepelica, divlji golub i grlica... Sve me bivalo strah šta dalje slijedi. Vremenom sam se izvještio, iz Italije naručio posebne alatke - noževe, skalpele, kuke i pincete, pa sam bio u stanju i najmanjoj životinji mozak izvući na malu rupu. Uskoro se oženih, ali ona nije htjela ni da čuje da posao radim po kući, nego me potjera u podrum. Nije mi bilo drago, dolje u vlazi i memli, s jednom sijalicom i propuhom na sve strane. Inače je bila duševna, ta moja žena, voljela me i brinula se za mene, samo se vremenom odaleči i više me nije puštala sebi u jastuke. Govorila je da smrt zaudara iz mojih noktiju, koliko god se ja prao i ribao četkom i sapunom. Što ću, pristadoh, nisam imao kuda. Ionako sam preumoran s posla odlazio iza ponoći na spavanje, pa vremenom prihvatih da smo kao stranci. Ono par puta što smo na početku spavali - ne prihvati se. Ona ostade jalova, a ja bez potomstva. Neka! I to je za ljude, govorilo se u komšiluku, a mi smo pazili jedno drugo - ona me prala i ručak nosila, a ja davao pare u kuću. Lovci, koji zaredaše u moju radnju, preporučivali su me drugima, pa su izdaleka, iz drugih dunjaluka dolazili da naručuju preparirane životinje. Bolest je to, kažem, ali od nečega se mora živjet. A kad već nešto radiš, treba u tom biti što bolji, pa još jače prionuh da uhvatim i zarobim za vječnost život u lešini bez života. Neki mi više nisu ni donosili ubijene životinje. Pismom bi naručivali vrstu, oblik i još dodavali žele li da životinja izgleda veselo, opako, ljuto ili baš kao da se sprema na skok. Sâm ih počeh loviti i ubijati, znajući gdje treba pucati, zarezati, kako nožem ispustiti dušu, a da ne oštetim kožu izvana. Nije da sam uživao, ali nisam ni brinuo što ubijam po narudžbi za malo para. Solio sam ih, stavljao u glikol i etanol, vadio drob i umetao plastelin i klikere umjesto očiju. Moglo bi se reći, da sam tim životinjama davao vječni život, da dalje traju uz ljubav i brigu bogataša i njihovih nasljednika generacijama. Bogohulno je reći, ali jesam - od života sam preko smrti stvarao novi život u vječnosti. Para je bivalo sve više, ali nije to bilo najvažnije. Želio sam biti još bolji u svojem poslu, pa sam noćima proučavao knjige i zapise iz medicine i biologije. U knjižnici su me s čuđenjem gledali kad sam uzimao knjige o kiparima i njihovim skulpturama. Tražio sam kako u glini uloviti pokret, kako učvrstiti kičmu i rebra, da zvijeri koje oživljavam budu savršene. Od običnog deranja kože i štavljenja, postadoh i drvodjelja i kipar i umjetnik. Jednog mi dana iz Amerike stigoše specijalni alati - tanka kašika za mozak, otvarač ušnih kanala i zakrivljene makaze, pa sam mogao početi s krupnijim zvijerima. A onda, jedne noći, užas! Baš sam preparirao medvjeda što ga naruči mletački trgovac, kad me snađe nesreća. Dok sam jednu ruku držao u utrobi zvijeri, snažno zarezah skalpelom duboko, do kosti. Nisam mogao ni vrisnuti, samo sam s nevjericom gledao, kako iz lešine kulja tamna, skoro crna krv. Sve je u meni vrištalo, ali vani ni jauka da izađe. Ode mi ruka, doktori jedva spasiše batrljak, a s mojim je poslom sve bilo gotovo. Za savršenstvo u vječnosti treba barem deset prstiju, a ne kljakavi invalid, što ni pticu više ne mogu sašiti, pa to ti je. Životarimo žena i ja, snalazimo se kako znamo i umijemo. Ona se zaposli kao čistačica u bolnici - smilovali joj se, dok me posjećivala svaki dan, a i svidjela im se njezina briga. Nije bilo dana da nije pomela po sobi, pa i hodnik, kad bi spazila da je prljav. I tako, dok dlanom o dlan, prođe deset godina, kad i ona pade u krevet. Penziju dobila, pa smo nekako gurali dalje od tih para. Ja se jednoruk potucao posvuda. Ničega da se prihvatim pravo, a i kako ću, bez desnice. Ona za to vrijeme kopnila u postelji, sušila se, žutila, dok je jednog jutra ne zatekoh hladnu i ukočenu. Kad su suze presušile, uzeh iglu i konac i sađoh još jednom, zadnji put u podrum. Teško je s batrljkom, ali moram nekako. Sad oboje po cijele dane sjedimo u zamračenoj sobi. Ja do vrata, a ona u jedinoj fotelji, uz peć. Odsjaj vatre na upalim obrazima daje joj nezemaljski sjaj, pa žuto lice još jače sja blagošću i razumijevanjem. Smiješi mi se stalno. Sjednem do nje pa razgovaramo kao nikad prije. Jedino poštar, kad jednom mjesečno donese penziju, odmahuje glavom i kaže da ona stalno šuti i previše spava. |
Jučer me ugodno iznenadila pristigla pošiljka autorskog primjerka knjige, u kojoj je izašla jedna moja priča ![]() Nakon provedenog natječaja na koji je stiglo 170 priča iz Srbije i okolnih zemalja, D.Igrošanac (urednik sajta Art-Anima) i njegovi kolege urednici S.Marković i I.Rizinger su izabrali 31 tematsku priču o tajanstvenim moćima vodenica, mitskim bićima koja obitavaju u njihovoj blizini, mudrim vodeničarima, ljubavima koje se začinju ili ruše u njenom okrilju... Na sajtu Art-Anima posvećenom fantastičnoj književnosti, navode se malo drukčiji podaci o broju pristiglih priča/urednicima, nego što piše u pogovoru zbirke, pa objavljujem oba podatka (na konkurs je stiglo 169 radova od 119 autora iz Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, Slovenije, Južnoafričke Republike i Nemačke; članovi žirija Miodrag Milovanović i Dragan R. Filipović) Evo i prvonagrađenih autora: minijature: I nagrada - "San" Adam Gez II nagrada - "Spas" Ružica Jovanović III nagrada - "Bez badnjaka" Milan Urošević pripovijetke: I nagrada - "Sam u vodenici, ali ne zauvek" Slobodan Škerović II nagrada - "Ka vodenici" Aleksandar Ravas III nagrada - "Vodenični vilenjak" Anto Zirdum Iako se na ovom linku nalaze sve objavljene priče u zbirci, prilažem popis autora i njihovih objavljenih priča, možda prepoznate još neko ime. Sadržaj zbirke "Gradske priče 4 - Vodenica": Adrijan Sarajlija: Divno je Đorđe Aćimović: Vodenica Aleksandra Vujisić: Točak Goran Milenković: Vodenica Gordana Vlahović: Priča ide dalje Ivan Pudlo: Vodenica na Moravi Jasna Đuza: Leptirica i jednorog Nenad Nicović: Kad anđame zajašu Lidija Beatović: Bundeva Pavle Zelić: Suvaja Milan Urošević: Bez badnjaka Slobodan Škerović: Sam u vodenici, ali ne zauvek Milivoj Anđelković: Betl Koste Cukića Nikola Petrović: Čuješ li me kako dišem? Zorica Ljuboja: Vodenični točak Petar Đuza: Jednorog i leptirica Ranko Pavlović: Rimljanin Tanja Milutinović: Duh novog vremena Aleksandar Ravas: Ka vodenici Adam Gez: San Ružica Jovanović: Spas Anto Zirdum: Vodenični vilenjak Stamen Milovanović: Začarani atelje Ivan Marković: Čovek iz vodenice Dušan Radaković: Magot Ivana Zajić: Nana Iva Janković: Vodenica Tina Kurbalija: Zavet Branko Ćurčić: U vodenici koja melje svet Tihomir Horvat - Wall: Crveni prah vodenice Jasmina Matić: Vetar u kukuruzu |
|
Neka i Švicarci uzmu nešto od volova, horvata! Hrvatski portal u Švicarsku-na mala, ali velika vrata! ps.cijeli serijal prodao sam jeftino, za kutiju Lindt čokolada. |
|
Za vrijeme mog boravka na Machu Picchu, Gloria i ja smo se mimoišli. Sažalila se što mi je kamera stara i slike Machu Picchua loše, pa je, samo za mene, snimila spot- veliki hit Hoy (Wrapped) na mjestu, gdje sam ja bio, gdje sam je čekao.... Nedavno mi je pisala, zvala me da dođem u Miami, a ja nju u Habanu- nije išlo. Sad oboje sa sjetom mislimo na Machu Picchu. Tengo marcado en el pecho todos los días que el tiempo no me dejó estar aquí Tengo una fe que madura que va conmigo y me cura desde que te conocí Tengo una huella perdida entre tu sombra y la mía que no me deja mentir Soy una moneda en la fuente tú mi deseo pendiente mis ganas de revivir Tengo una mańana constante y una acuarela esperando verte pintado de azul Tengo tu amor y tu suerte y un caminito empinado Tengo el mar del otro lado Tú eres mi norte y mi sur Hoy voy a verte de nuevo Voy a envolverme en tu ropa Susurrame en tu silencio cuando me veas llegar Hoy voy a verte de nuevo Voy a alegrar tu tristeza Vamos a hacer una fiesta pa' que este amor crezca más Tengo una frase colgada entre mi boca y mi almohada que me desnuda ante ti Tengo una playa y un pueblo que me acompańan de noche cuando no estas junto a mí -------------- o------------ Svaki je dan ožiljak na grudima kad ne mogu biti s tobom nada stari i drži me liječi me otkad sam te upoznala moje stope nestaju između tvoje sjenke i moje i zato ne mogu lagati ja sam novčić u fontani ti si mi neispunjena želja da se vratim u život moje je jutro isto kao akvarel što se nada tebi obojenoj u plavo imam tvoju ljubav i tvoju sreću i tvoju strmu stazu i more na drugoj strani ti si moj sjever i jug danas ću te vidjeti opet obući tvoju košulju šaputati u tvojoj šutnji dok me gledaš kako stižem danas ću te vidjeti opet razveseliti tvoju tugu slaviti ljubav da raste moje će neizgovorene riječi lebdjeti između jastuka i usta i razgolititi pred tobom u noći sam more i planina dok ležiš uz mene ti PS. Opuštenija studijska verzija na španjolskomHoy,Danas (Wrapped,u tvom zagrljaju) PPS. Za sve strpljive, za nagradu što su izdržali Gloriju na kraju, evo odličnog videa „National Geographica“, koji završava zloslutno- sve veći broj posjeta ovom svjetskom čudu i starom magnetnom centru Zemlje možda će skriviti uništenje grada, koji je bio 'izgubljen' više od 500 godina. |
|
Prije odlaska autobusom s grupom (zbog glupog ručka), ranije nego što bih želio, pitam lokalnog vodiča za posjet mlađem bratu najpoznatije planine Južne Amerike- Wayna Picchu. To je onaj niži, prepoznatljivi vrh na svim razglednicama i vizurama, koji se uzdiže uz Zabranjeni grad Inka. Nažalost, od konca 2006. tamo je limitiran broj posjeta, ili bolje reći -uspona, koji je izuzetno strm i opasan, a uska staza nedovoljna za mimoilaženje. Sukladno tome, dnevni su usponi ograničeni na 400 penjača u 2 grupe -rano ujutro i u podne. Sve posjetioce prebrojavaju i zapisuju na ulasku na stazu, baš kao i na povratku, kad čuvar radio-vezom javlja broj preostalih penjača. Osim nas dvojice mladića, ostatak grupe nije zainteresiran za ponovni dolazak sutra. Ruine su vidjeli i obišli, pa ih ne zanima ponavljanje gradiva. Ja bih, s druge strane, ovdje dolazio svaki dan!. Kako sutra imamo pola slobodnog dana u Aguas Calientes, neću ih protraćiti na odmaranje. Na recepciji Bojanu i meni nude ranojutarnji obilazak prirode i promatranje ptica uz stručnog vodiča. S veseljem prihvaćamo, pa naručujemo buđenje u 5h ujutro. Kad se mora, kao sada, može se doručkovati i tako perverzno rano! Na dogovorenom mjestu, odmah uz rijeku, čeka nas hotelski vodič - simpatična djevojka, naoružana dalekozorima i katalogom s karakteristikama i slikama desetaka vrsta ptica ovog kraja. Uz nas dvojicu, tu je i mladi američki par, dovoljno radoznao da se odrekne duljeg spavanja. Atrakcije koje se nude, kao na pladnju, skoro su nevidljive užurbanim grupama i nestrpljivim vodičima, fokusiranima da 'odrade' još jedan uspon, ispričaju statistiku i grupu sretno vrate u udobnost hotela. Ova naša grupica od tek 4 osobe za promatranje ptica odjednom upada u drugačiji protok vremena. Tu je sve usporeno i vidljivo oku tek kad se umirimo, zašutimo i počnemo pozorno promatrati sve oko sebe. Ptice su najuočljivije i najbrojnije: endemski peruanski cock-of-the rock , pjegaste papige i još brojne druge, kojima sam odmah zaboravio ime. Kad nam se oči priviknu, a vid izoštri, uočavamo i ostatak prirodnih ljepota: raslinje, stabla, orhideje, insekte i leptire, te konačno- najljepša bića s krilima: kolibrije! Njih ovdje ima 19 različitih vrsta, uglavnom veličine palca. Mašu krilima tako brzo (80-tak puta u sekundi!!!), da vidite samo vrtlog zraka oko njih i čini se, kao da lebde na mjestu. Posvuda na stablima su pribijene cijele banane za privlačenje ptica, a hranilice za kolibrije (bočice jako zašećerenog soka, okrenute naopako) omogućavaju turistima susret izbliza. Kolibri su autohtone ptičje vrste Srednje i Južne Amerike, a u Andama, posebno ovdje oko Machu Picchua, ima ih najviše različitih vrsta. ![]() Domorodačko stanovništvo oduvijek ih je smatralo svetim pticama, slično Aztecima. U predjelu pustinje Nazca, sjeverno odavde (čuveni crteži 'svemiraca', navodno iz vremena 200 god. p.n.e.)Nazca crtež uglavnom sliči pavijanu ogromnog repa, kako drži kolibrije u rukama. Uglavnom, kolibri jako kratko žive - prebrzo mašu krilima, prebrzo im kucaju srca (a kako su najmanji, sigurno stalno žive u strahu-moja verzija istine o kratkom životu!), pa završavamo bird-watching seansu i jurimo prema Machu Picchu- opet. ![]() ![]() ![]() Prošli smo ruine i dolazimo do ulaska na stazu za Mladi vrh, Wayna Picchu. Radi se o jako strmom usponu, mjestimice kozjim stazama i čuvar na ulazu nas zaustavlja- 400 uspona za taj dan već je prodano. I to jučer!!! Pokvarenjaci nam nisu rekli još jučer, ovako smo dolazili uzalud. Dobro, nije uzalud, jer cijeli kompleks je uistinu mističan, a kad razgrnemo izmaglicu, otkrivamo nove stotine detalja koje smo propustili s grupom. Na visini od 2.720m n na vrhu Wayna Picchua, na luđački strmoj kosini, ostaci su hrama u kojem su obitavali vrhovni svećenik i posvećene djevice za .... Mmmm! Navodno su prije svitanja silazili niz strminu do Machu Picchua, da svečano pozdrave rađanje Sunca i novog dana. Dobro, to nizbrdo još ide, ali povratak je morao biti iscrpljujući, opasnom i skliskom stazicom bez rukohvata. ![]() Wayna Picchu i hram na vrhu (jadne djevice, blago svećenicima): ![]() (Wayna Picchu) Kad nam već ne dozvoljavaju uspon, neće nam ukrasti silazak pješice s Machu Picchua! Raspitujem se kod pristiglih turista, hoće li tko kupiti prethodno kupljene autobusne karte za povratak. Dajem ih u pola cijene, ali svi su sumnjičavi prema tapkarošu. Konačno sam pronašao zainteresirani par - mladog Amera (žrtva!) i njegovu curu iz Amsterdama. Ona je premazana svim mastima, pa spušta cijenu na trećinu. Nema veze, važno da nije potpuni gubitak. Moj suputnik i ja krećemo pješice niz planinu i onda shvatimo da pješačenje do podnožja vrijedi barem kao uspon! Pogled na vrhove u silasku je još ljepši, a osjećaj visine i veličanstvene prirode daleko dublji nego iz autobusa, u grupi. Silazimo polako, uskom zavojitom cesticom od nabijene zemlje. Svuda unaokolo cvrkut ptica, a gusta vegetacija iz planinsko-suprotpske prelazi u amazonsku. Uostalom, područje Amazone počinje nedaleko od ovih planina. Posvuda su divlje orhideje ![]() i egzotične bobice, doduše malo izvan dohvata ruke ![]() potoci ![]() i minijaturni slapovi ![]() činčile i gušteri (a nemamo hrane ni za sebe!) ![]() ![]() Ohrabreni, zavirujemo u gustiš- tu je navodno rijetka, endemska vrsta medvjeda (jedini u cijeloj Južnoj Americi) tzv. Andski medvjed(s "naočalama") kao rakun, ali ništa. Prvo sam mislio napisati da nas je napalo 3 takva na silasku s planine, ali sam odustao. Ali je, fakat, nešto gadno šuštalo u grmlju ![]() Na pola puta niz planinu, pronašli smo i prilično strme kamene staze za odvažnije: ![]() ![]() Na zadnjoj čistini, prije nego opet uronimo u prašumsku stazicu, pogled na ruine iz žablje perspektive: ![]() A onda smo opet u gustoj vegetaciji: ![]() Na svakom koraku mini-slapovi: ![]() Nakon dva i pol sata spuštanja, evo nas u podnožju: ![]() Još samo da prijeđemo preko mosta na drugu stranu ![]() ![]() Zadnji komad puta pješke na putu za Aguas Calientes, kućica od blata, trava oko nje, kad bi u njoj bilo (čaja od) koke imali bi sve :![]() I to bi bilo to. Popodne se vraćamo u Cusco na jedan dan, a sljedeće jutro krećemo vlakom preko Anda, do završne točke našeg putovanja- jezera Titicaca. U sljedećem nastavku: 10-satna vožnja panoramskim vlakom Andean Explorer. |
|
Iz hladne eurospke zime sletjeli smo u toplo ljeto 12-milijunske Lime, koja čini trećinu ukupnog stanovništva. Moja prtljaga je, nekim čudom, ipak iz Madrida poslana na pravi avion. Na iritantnom konvejeru pojavljuje se prva, pa ostali iz grupe čestitaju na sretnom događaju. Čeka nas lokalni vodič, ljubazni tamnoputi čovječuljak od šezdesetak godina, s jakim orijentalnim crtama lica. Ne usuđujem se pitati, ali sigurno ima japanske krvi, jer Japanaca (nakon Brazila), ima najviše baš u Perúu, oko 100 tisuća. Uostalom, vodič sliči na Nippon Peruanca i bivšeg predsjednika Fujimorija, koji je zbog korupcije i zloupotrebe vlasti završio s presudom od 6 godina zatvora, unatoč skrivanju u pradomovini, Japanu. Eh, Balkane moj! Do kada će naše diktatore spašavati smrt, biologija i ostale olakotne okolnosti?? Vozimo se pored luke Callao, koja ima status i položaj sličan Pireu/Ateni. Pravi je lučki grad od dizalica i vatrenih ulica. Po dolasku u hotel na lokalnoj televiziji gledam skoro uživo prijenos crne kronike s epilogom - ubijen policajac, drugi ranjen, u okršaju s lučkom mafijom. Slike izbušenih auta, rupe dovoljno velike za slonovski kalibar. Brrr! Neće nam biti ništa, turisti su svugdje dobrodošli! Doduše, do prije nekoliko godina, Lima je bila opasan i nesiguran grad, a večernja šetnja mračnijim ulicama opasna kao mahanje novčanikom u favelama Rio de Janeira. Onda je policijska država uzela stvar u svoje ruke, pa je sad opasno tek s lažnim taksijima, koji te jeftino prevezu, istovare u nekoj slijepoj ulici i... Ostavljamo jakne i ostalu zimsku odjeću u kojoj smo doputovali, oblačimo majice kratkih rukava i krećemo iz hotela Nuevo Mundo Lima u obilazak obližnje bogataške četvrti grada - Miraflores. Sve je čisto, umiveno, samo su ulice pomalo prašnjave. U Limi nikad ne pada kiša, vodič kaže da je zadnja pala prije 7 godina. Vjerujem mu, jer svi na ulicama izgledaju pomalo dehidrirano. Kupujemo vodu, jeftina je, samo 1 sol (malo više od kune i pol). U hotelu su lopovi na vodu u minibaru istaknuli cijenu - 2,5 dolara! Ladrones! Odlučujem otići sam do obale. Kažu da od Mirafloresa nije daleko i zaista- 10 minuta vožnje taksijem i već smo na obali. Grad doslovce visi na rubu provalije od pedesetak metara, a obala je kao nožem usječena ispod litice od naslaga stvrdnutog pijeska i šljunka. - Zar se ne bojite odrona?- pitam čuvare plaže, a onda mi sine da nema kiša, niti opasnosti. Sasvim na rubu lijepo uređeno šetalište s cvijećem u cvatu, nizovi hotela i restorana sa staklenim terasama i pogledom. Za ručak ne štedim- naručujem jumbo shrimps Miami style,ogromne škampe s ljutim umakom i coca-colu za 12 dolara. When in Rome... Zanimljivo, ali coca-cola je prvobitno sadržavala koku, a onda prešla na ove šećerlema-recepte. Također, i prvobitna boja bila je prirodna, zelena, kao lišće koke. Baš kao današnje nacionalno piće Inca-Kola. Da, dobro ste pročitali, nije Inka-Cola, kako bi bilo logično, već su marketinškim trikom C i K zamijenili mjesta. Naime, Inke nisu poznavali pismo, unatoč superiornosti nad ostalim domorodačkim - da ne kažem, indijanskim - narodima ovih krajeva. Njihov su (iz)govor Kechua indijanci, koji i danas čine većinu stanovništva, prvobitno čuli kao jako izraženo K, pa su ga tako i pisali. Dakle, Inka, a ne Inca; Kusko (ili Qosko), a ne Cusco... Konkvistadori, pa ostali Španjolci i na kraju, globalizacija... Konačni osvajač je CocaCola Inc., koja je jeftino kupila domaću Inka-Kolu i sad je trži onima, koji se uporno opiru smeđem zaslađenom govnu, čiji sam i sam ovisnik. Ali, zastranio sam, a baš sam krenuo pričati o Limi, ogromnom gradu na rubu Pacifika, gdje stavite prst u vodu i već ste spojeni s Japanom i Kinom. ![]() Obala je od crnog, vulkanskog stijenja,a sasvim uz vodu su savršeni kamenčići, okrugli od nesmiljenih valova. Pravi raj za surfere! Gledam ih kako u desetinama, kao ogromni, crni galebovi, leže na daskama za surfanje i čekaju prave valove. Ostatak posjetilaca plaže su roditelji s djecom, tinejdžeri i sredovječne žene, koji se sunčaju. Hrabriji se povremeno približe vodi da namoče noge, samo-treba biti spretan i hitar! Krivo sam izračunao brzinu povlačenja valova i već sljedeći trenutak zapljusnulo me do koljena i smočilo hlače! Nije baš toplo, ali nema veze. Svlačim se i hrabro bacam u valove. Jedan sam od rijetkih plivača i skoro mi je neugodno bez daske za surfanje, jer tu nitko ne pliva. Sušim se na vulkanskoj stijeni i promatram surfere. Eh, da imamo vremena... Popodne odlazimo u razgledanje jednog od dva najpoznatija muzeja u Limi - Muzej zlata. Naravno, kao i sve što vrijedi, u privatnom je vlasništvu s više od 8.000 vrijednih zlatnih izložaka naroda Inka, Chavin, Mochica, Chimu i Nazca iz predkolumbovskog perioda. Oko muzeja je sve u cvatu. ![]() U muzeju je i ogromna zbirka oružja iz cijelog svijeta, uključujući i fascinantnu kolekciju samurajskih mačeva i čega sve ne. Ipak, ne dijelimo očaranost oružjem sa osnivačem muzeja, pa nastavljamo razgledanje glavnog grada. Posjećujemo predsjedničku palaču, pred kojom stražare u borbenom vozilu s mitraljezom na kupoli. Oklopno vozilo s vodenim topom je iza palače, za rezervu valjda. Samo da Bandić i Sanader ne saznaju za ove modele! Ljudi na ulicama Lime izgledaju pristupačno i simpatično. Neke pitam za povratak do hotela. Nemaju pojma, pitaju u kojem je to distriktu, jer Lima ih ima puno i previše za zapamtiti, čak i domaćima. Čak niti taksist ne zna naći put (kasnije sam doznao da je trebalo reći San Ysidro), pa nas vozi naokolo. Navečer idemo u šetnju do Glavnog trga (Plaza Mayor). Lima je i tu izuzetak, jer svi ostali gradovi Perúa imaju glavni trg istog, pregnantnog naziva - Plaza de Armas, Trg oružja. ![]() Vozimo se minibusom do hotela, a na svakom raskrižju vidim zanimljiva lica. ![]() Još samo da čistač počisti za nama, pa u krpe. ![]() Pred nama je put u Cusco, staru prijestolnicu Inka, u srcu Anda, na prosječnoj nadmorskoj visini od 3.850 metara. Treba se naspavati! U sljedećem nastavku : Cusco |
Ostalo mi je još samo šest mjeseci života! Dobro, možda malo više, ali ponašam se, kao da ću već sutra otegnuti papke, pa križam s liste prioriteta jednu po jednu stavku. Moja okolina misli da se radi o krizi srednjih godina, a ja znam da je u pitanju glad za novim horizontima. Sad je na redu Južna hemisfera, donja polovica Zemljine kugle.![]() - Zašto baš Perú? Samo kratko, u par riječi - pita moj blazirani poznanik, nemajući strpljenja za epska objašnjenja. - Ande, Inke, Titikaka, ljame i tupamarosi ! - dajem nakraću dijagnozu. Čuo je za ljame, kaže. Dobra vuna! On je istaknuti član HDZ-a, pa mu objašnjavam da ja, kao prononsirani ljevičar, idem novim putevima revolucije: prvo sam išao na Kubu, pa u Vietnam, a sad u posjet zemlji maoističkog pokreta Sendero Luminoso. Tupamarosi forever! Iz Hrvatske nije baš jednostavno doći do Južne Amerike: iz Zagreba letimo za Zurich, a zatim presjedamo do Madrida, odakle kreće najveći broj letova za Latinsku Ameriku. Tako barem glasi slogan najgore aviokompanije na svijetu, španjolske Iberia. Kod njih sve kasni, upravo štrajkaju kontrolori leta, pa zajedljivo komentiram kako će avione sigurno navoditi pomoćni radnici na utovaru prtljage. Zloguko proročanstvo, jer su mi odmah putem zagubili kovčeg. Navodno će me dočekati na konačnom odredištu. Samo, pitanje je- kojem? Kao šlag na tortu, Iberia nam za bljutavi obrok u avionu traži lovu! Deset eura za šugavi sendvič, tko nema gotovinu, može i na karticu. Sredovječne stjuardese vješto guraju pod nos aparate za peglanje kartica i zdrave pameti. ˇIberia, vete a la mierda! Hajde, barem ćemo letjeti kraće, tek šest sati. Točnije, toliko pokazuju satovi, jer letimo u pravcu suprotnom od vrtnje Zemlje. Sjedišta u Airbusu 747-300 su, avaj, od iskrzane tkanine umjesto kožnih, a prozorska sjedišta, po dva u paru sa svake strane aviona, odavno rasprodana. Sjedamo u uska, nagurana, središnja sjedala za stoku sitnog zuba, dok business klasa zvrji poluprazna. ![]() Dva filma i dva obroka kasnije, vidim kroz prozore obrise Anda. Stotine nazubljenih planina, nastalih brojnim tektonskim poremećajima i potresima, koji i dan-danas svakodnevno podrhtavaju Peruom, uglavnom su zeleni do samih vrhova. Između njih se smjestilo stotine dolina, uvala, klanaca i kanjona. Kao pošumljena Mjesečeva površina, ili Venera kakvom je ponekad zamišljam! Svuda između planina vijugaju prljavožute rijeke, od kojih većina pripada slivu Amazone, a dok jumbo jet gubi visinu, pomalo razaznajem i blještave, srebrne vodopade. Još malo, pa ćemo dostići obalu Pacifičkog oceana, na kojem leži glavni grad Lima. Službene statistike vode ga kao grad od 8 milijuna, ali postoje slumovi i 4 milijuna nevidljivih, koji žive na rubu grada i civilizacije. Popunjavamo imigracijski listić. Stjuardese upozoravaju, da ga dobro čuvamo, jer bez njega nema izlaska iz zemlje. Dočekuje nas vrelina i pritisak zraka na izlasku iz aerodromske zgrade. Tu, na Južnoj hemiferi, upravo počinje ljeto. U sljedećem nastavku: Lima |
|
Plop, plop, plop... Slavina iznad kuhinjskog sudopera pjeva uspavanku, uzme za ruku i vodi u neko drugo stanje svijesti, u kojem su svi likovi iz crtića, zaigrani pod vulgarno žutim Mjesecom od limuna. Plop, plop, plop... Ožednim od samog zvuka. Stavljam dlanove ispod raspjevane cijevi i skupljam kapljice za suhe usne i kućne paukove, koji plaze oko slivnika. Suterenski stančić u ulici Petog maja, prljavomutno staklo kupaonskih vrata i namočeno rublje u kadi, vise u zraku kao okvir slike. Na njoj, trombon vodi lijenu trubu u lagani jazz i tihi očaj podstanarskih soba sa zajedničkom drvarnicom i žicom za sušenje rublja. U te se žice uvijek svi zapleću, s tragovima prstiju na opranom vešu kao podsjetnik, kako su sitni i prizemni podstanarski snovi. Ona opet kasni s posla. Jasno je oboma, da oteže s dolaskom u strogo definirani očaj od dvadeset kvadrata i preuskim krevetom za dvoje u jedinoj prostoriji u stanu, ako ne računamo nišu s kuhalom i plinskom bocom i kupaonu s kadom, koja češće udomi prljavo posuđe od naših ogoljenih tijela. Plop, plop, plink...Kapljice se povremeno sačekuju, stapaju u jednu debelu kaplju, koja jekne o pocinčani sudoper kao opomena. Kad konačno dođe s posla, ja sam već jeo. Ona ionako nije gladna, jela je usput, čitajući debele knjižurine za pravosudni ispit ili nešto drugo, isto tako strano i nepotrebno. - Nisu svi neambiciozni kao ti - kaže opravdavajući se, dok ja optužujuće šutim o stvarima koje smo mogli zajedno, umjesto knjiga iza kojih se skriva. Čita, pa podvlači markerom, a šuštanje stranica koje lista preskače u sinkopama svaku sedmu kapljicu, znam točno jer brojim i zbrajam kapljice, stranice i naše propuštene prilike. Plop, plop, plink... U početku ritmično lupkanje kapi u sudoper uspavljuje, ali se očekivano razbudim i zatreperim kad se ona počne spremati na spavanje. Gledam krajičkom oka kako pažljivo slaže odjeću, oblači potpuno nezanimljivu pidžamu s medvjedićima i kišobranima, sterilnu i aseksualnu, kakva odgovara tihom očaju podstanara dvorišnih stanova sa zajedničkom drvarnicom i žicom za sušenje. Mjerim naše šutnje brojem kapi u slivniku i odbrojavam minute od zvuka zadnjeg dvostrukog zaključavanja vrata pred spavanje. Mirišu njezine kreme za noć, ruke i vrat, aceton od netom skinutog laka oštro reže nosnice, gušeći ostatke mirisa obrisane šminke na komadićima vate. Plop, plop, plink... Obrgli me rukom nehajno, ispod lijevog ramena, ruka joj mlohavo padne, bez dodira. Prsti su već otišli na spavanje, poručuje njezina stisnuta šaka. Za svaki slučaj, da nijedno od nas ne dođe u zabunu, nedoumicu oko budućih, nepostojećih namjera, ugušenih u začetku. Ležim licem prema zidu, njoj okrenut leđima, s oba uha i trećim okom budnim. Nakon neodređenog vremena, njezino se ritmično disanje ugura u ritam kapljica vode u slivniku i sve dok ne zaspim, sinkope kapi natječu se s fugama njenog disanja. Isprva uopće ne uzimam zrak, kako bih je jasnije čuo, ulovio u laži dok fingira san, a ustvari je budna i širom otvorenih očiju u mraku, baš kao i ja, odgađa razgovor ili dodire za neki bolji dan. Plop, plop, tup, tup... Kapi se konačno oslobode nametnutih ritmova, džeziraju u slobodnom stilu, kao jam session benda, nakon što ode i zadnji gost, a muzičarima se još ne odlazi s podija. Kad padnem u lagani polusan, lupkanje kapi konačno otključava vrata našeg stana, naše grobnice i vodi me za ruku na mjesečinom okupano dvorište. Tu se rukavi šarenih košulja grle s napuhnutim bijelima, uštirkanih kragni, koje po danu ne viđam nikada, ni na kome, pa niti na žici za sušenje. Mjesečina prosipa limunadu po dvorištu i kapljice ovdje ubrzaju ritam a zvuk se pretvara u nešto kao Louisiana, cajun, voodoo, da-do-da-da, jazz prelazi u koračnice, pa oštro zaokrene u blues. Ako raširim ruke i duboko uzdahnem, postajem balon od helija, kojeg Mjesec podiže visoko iznad dvorišta s opranim rubljem. Ispočetka lebdim iznad drveća i najviših zgrada, uzalud zamahujući rukama, tražeći neko čvrsto uporište, a onda puhne noćni povjetarac i ja sam visoko iznad grada. Kapljice vode više ne bubnjaju u ušima, samo zuji zrak i pomalo šušti, dok se ja ispuhujem, ujednačim uzdisaje do ravnomjernog disanja i spavam na stotinu metara iznad zemlje, obješen u zraku kao još jedna rem-faza u matrici usnulog grada. Kad opet čujem kapanje vode u kuhinjskom slivniku, znam da je jutro blizu. Postajem svjestan zida ispred sebe, iza sebe, pa na promrzlo tijelo navlačim krajeve pokrivača, koji je dvostruko omotan oko njezinog usnulog tijela. Drip, drip, plop... Čujem kako mi otkucava u sljepoočnicama. Stavljam smrznute šake između vlastitih koljena i topim led na mojoj polovici kreveta, uza zid, s kojeg moja sjena prezirno promatra nas dvoje, pred jutro, u podstanarskom stanu u ulici Petog maja. za N. Over the Rhine - "Desperate for Love" |
|
-Gligor Rosenbaum!- nabusiti glas policajca odzvanjao je hodnikom, a jeka se odbijala od zidova oronulog austrougarskog zdanja u Tvrđi. Nad Osijekom se zloslutno nadvila tama od neizvjesnosti i čestih nestašica struje, a ljudi su gutali strah i odlazili na spavanje s prvim kokošima. Tek na treći poziv Glišo se sjetio da je to njegovo kršteno ime. Zadnji ga je put tako prozvala žena na samrti, svečano i optužujuće: 'Gligore, crni Gligore!' Na kraju više nije imala ni glasa, samo je nemoćno odmahivala glavom i onda otišla tiho, bez pozdrava. Glišo je ostao sam s maloljetnim djetetom, svojom jedinicom Mašom. Od imovine, bio je tu stari projektor i stotinjak rola filmova, te poluraspadnuti auto, sve što je ostalo od nekad uspješnog Kinostudija Rosenbaum. On i dijete obilazili su sela u zabiti, prikazujući filmove na zidovima zadružnih domova. Nisu to bili novi filmovi, ali publika je svejedno bila zahvalna na svemu što donosio. Dok je premotavao film na projektoru, Mašenjka je naplaćivala ulaz, a plaćalo se svakako, jajima najviše, pa hrane nije nedostajalo. Ponekad bi se zalomilo i nešto novca, iako su seljaci najčešće plaćali jajima, slaninom i dimljenim kobasicama. -Gligor Rosenbaum!- ime je resko odjeknulo hodnikom kao pucanj kandžije, pa se Glišo trgnuo, zagladio košulju i nesigurnim korakom uputio prema policajcu. Nije znao koliko su ga dugo ispitivali. Činilo se strašno dugo, mučno i nerazumljivo. Ispočetka su mu sva pitanja morali dvaput ponavljati- nije znao što ga pitaju, iako su pitanja bila kratka. Za koga radi? Koga ima preko? Je li on Nijemac ili Srbin? Židov ili Jevrej? Smijali su se unutra nekoj svojoj, samo njima razumljivoj šali, dodajući da izgleda kao vječni Žid. On nije znao što to točno znači, osim ako nisu mislili na to da je star. Otkud mu, tako starome, djevojčica? Ne može biti njegova. Gledao je u pod, strepeći od njihovih pogleda i pogrda kojima su ga obasipali. - Mi samo dajemo predstave- branio se Gligor Rosenbaum, ne znajući što da kaže. Tko su mu prijatelji? Nije znao odgovoriti. Poznavao je većinu seljaka iz obližnjih sela i udaljenijih mjesta, ali mu nitko nije bio prijatelj. Otkud prijatelji u ovakvim teškim vremenima? Uostalom, Gliši nitko nije ni trebao, dok je imao Mašu i filmove. Pokazali su mu neke listove papira, gdje da potpiše i rekli mu da ide. Za sad ga puštaju, ali neka se ne udaljava. Bilo je sela s folksdojčerima, gdje su ga pozdravljali sa herr Rosenbaum, bitte! Zvali ga na fruštuk, na ajnpren juhu od zaprženog brašna i na knedle sa šljivama. Koliko god bili gladni, on bi ljubazno odbio, izgovarajući se žurbom, novom predstavom preko Dunava ili nečim desetim. -Vi ste sigurno za našu stvar – povjerljivo bi snižavali glas podunavski Švabe u čisto njemačkim selima, baš kako ga je svojatao i osječki rabin. Čika Glišo je svima davao za pravo, a u sebi mislio kako su njegovi samo Maša i filmovi. A onda bi pala tamna noć i strah bi se uvukao u srca običnih ljudi. Filmove više nije imao tko gledati, a sela su postajala divlja i negostoljubiva. Povremeno bi im netko dao malo hrane, ne očekujući ništa zauzvrat. Gligor Rosenbaum se zabarikadirao u svom malenom stanu, pa su Maša i on po cijele dane igrali igre pogađanja: koji film završava scenom kupanja, u kojem su najljepši zalasci sunca, i tako dalje, pa opet sve ukrug. Kad su jedne noći izbjeglice zakucale na Glišina vrata i zatražile sklonište, nije oklijevao. Jedino, trebalo je smisliti gdje ih smjestiti i kako nahraniti. Dovijao se na razne načine, sve dok izlazak iz stana nije postao nemoguć. Na nesreću, kucanje na njegova vrata se nastavljalo uporno, a on nikog nije mogao odbiti. Svake noći novi zbjeg, s nekoliko novih obitelji, završavao bi u njegovom stanu. Uskoro se stan pretvorio u ljudsko skladište od stisnutih tijela i uplašenih pogleda. Najgora je bila šutnja, nitko se nije usuđivao ni pisnuti. Čak su i djeca odgađala plač do krajnjih granica izdržljivosti. Glišo više nije imao izbora. Okupio je sve pred projektorom i pustio im svoj najdraži film. Kad je rola već bila pri kraju, upalio je svjetlo, složio raštrkane stolice i vratio ormare na svoje mjesto. Izbjeglice su bile na sigurnom. Za mjesec-dva, Glišina je ulica opustjela. Većina stanovnika našla je utočište u njegovom stanu. Policija je tapkala u mraku, a ilegalni vodiči su čamcima preko Drave dovozili nove nevoljnike iz okolnih sela. Ulazeći, žene su čvrsto držale oznojene dječje dlanove, a muškarci ozbiljnih lica stupali u stan, kao u Noinu arku. Nitko za bijeg nije plaćao, ako ne računamo ono malo kruha i slanine što su ostavljali kod vrata. U rijetkim trenucima predaha i odmora, između dvije ture izbjeglica, Glišo bi se sjetio hrane, ali uzalud. Nikad ne bi zatekao ni mrvicu, jer bi pridošlice pojeli sve što su zatekli, ne pitajući, kao da se to podrazumijeva. Jedne je jedne noći, tamnije od ostalih, policija provalila u stan na temelju anonimne dojave. I u tamnoj je noći bilo jasno kao dan, da stotine ulaze u zgradu, ali iz nje nitko ne izlazi. Svejedno, u stanu nije bilo nikoga, osim Gliše i razbacanih kolutova filmova. Onaj pravi, u kojem su bile skrivene tisuće izbjeglica, nisu uspjeli pronaći, a i da jesu, bilo bi uzalud. Na parketu, izgaženom brojnim blatnim cipelama, stajao je razbijeni projektor, a pored njega Glišo, nijem kao njegovi omiljeni filmovi. ….. Odonda je prošlo dosta godina i svi, baš svi svojataju Glišu. Djeca iz moje ulice crtaju ga kao karikaturu: tu su uši, tu je vrat; ruke, noge k'o u miša- gotov čika Gliša! Svjetski se muzeji natječu i prepiru oko uspomene na Gligora Rosenbauma i nabrajanja njegovih zasluga za svijet. Dok jedni naglašavaju doprinos humanosti, pravedništvu među narodima, drugi dokazuju kako je Rosenbaum iskazao nesebičnost i zaslužan je za toleranciju među ljudima, vjerama, nacijama i bogzna što sve ne. Njegovu sam rolu filma s izbjeglicama našao sasvim slučajno, na tavanu kina Papuk. Tisuće ljudi unutra djeluju na prvi pogled sretno i prilično su nepovjerljivi prema meni. Kažu, nemaju namjeru izaći u dogledno vrijeme. Jedno sam ih vrijeme nagovarao, a onda sam odustao. Ne volim filmove s masovkama, a Gligorov posljednji film sad je prenapučen likovima. Od svog su zadnjeg egzodusa ipak ponešto i naučili. Jedino se bojim njihovih međusobnih obračuna, kad konci predugog zajedničkog suživota konačno puknu, a sigurno će puknuti. Od Kanaana do Kaina malen je korak. Tamna je noć |
|
PROLOG Protrljao sam umorne oči i odložio naočale na stol, dok su mi svjetlaci titrali pred očima od previše naprezanja. Činilo mi se kako se ured smanjuje, zajedno sa dnevnom svjetlošću koja polako sipi prema van iz sobe, kroz veliki prljavi prozor koji gleda na parkiralište. Otkad sam dobio posao lektora u izdavačkoj kući Sarajevo Nights u vlasništvu američke humanitarne organizacije, radim po dvanaest sati na dan. Plaća je odlična, a posao sam dobio začuđujuće lako, javivši se na oglas na engleskom jeziku objavljen u Dnevnom avazu: „Wanted.SerboCroat editor.Nonprofit publishing.Local background preferred“. Na razgovoru za posao čekalo me iznenađenje - o meni su očito znali baš sve, mnogo više od onog što sam naveo u molbi za posao, jer nije bilo redova pred vratima, kako obično biva kad strana firma oglašava dobro plaćen posao. Prije nego sam pokucao, vrata su se otvorila, kao da su znali da sam pred vratima. Tip izbrijane glave, u maskirnoj uniformi bez ikakvih obilježja, pozvao me da uđem i sjednem na jedinu stolicu u prostoriji. Nije se predstavio i njegov nastup, izgled i ponašanje izazvalo je moju trenutnu odbojnost i sumnjičavost. - Charlie!- konačno se predstavio samo imenom, uz čvrsti stisak ruke i mahnuo mi da sjednem. Odmah zatim, ugodno iznenađenje! Charlie objašnjava, kako sam već primljen na osnovu molbe i ovaj razgovor je tek uputa što se od mene očekuje. Iznajmljeni prostor, u kojem razgovaramo, od sutra je moj vlastiti ured. Posao se čini legitimnim i potpuno u skladu s mojim očekivanjima - lektura i urednički posao oko izbora i obrade fikcije, za potrebe izdavačkog odjela američke neprofitne organizacije. Objašnjava ukratko, kako se od mene očekuje da uredim i lektoriram literarne predloške za American Reference Center, organizaciju koja djeluje u sastavu Američke ambasade u Sarajevu. Trebam urediti za tisak već prikupljene literarne predloške, fikciju koja obrađuje rat u Sarajevu i Bosni iz vizure lokalnog stanovništva. Moje olakšanje i sreća zbog lako pronađenog, odlično plaćenog posla u struci, pretvara se u euforiju. Častim u omiljenoj kafani sve koje zateknem tu večer, ne objašnjavajući. Konobarica namiguje i svima govori kako mi se rodilo muško. Moj prvi posao je stotinjak stranica nepotpisanog teksta dubioznog naslova, otipkanog na starom, pisaćem stroju, na kojem su slova č i ć toliko istrošena, da se na otisku ne razaznaje koje je koje slovo. Nama u Bosni iritantno je čitati tekstove ljudi, koji ne razlikuju jedno slovo od drugoga, kad kod nas i dijete zna razliku. Na provizorno uvezanim papirima A4 formata otisak naslova sumnjivo je dobar i čitak- TRIDESET DANA DO SARAJEVSKOG ATENTATA. Glas mojeg šefa s druge strane u telefonu isprekidan je pucketanjem i šumovima, kao kod loše izolirane žice. Šum povremeno čini mojeg sugovornika nerazumljivim, kao da zove s podmornice, ili iz nekog bunkera duboko pod zemljom. Međutim, znam da po danu boravi na adresi Alipašina 43, dakle, radi za Ambasadu. Nije mi važno, posebno jer mi je povelik avans već sjeo na tekući račun. Sad još samo ostaje zasukati rukave i baciti se na prvi tekst na mojem uredničkom stolu. Otvaram prvo poglavlje i već početne rečenice naglo me razbude. Stavljam naočale na nos, spuštam rolete i palim stolnu lampu. Jarko svjetlo blješti na razmazanom otisku pisaćeg stroja, a slova odjednom postaju oštrih rubova i kristalno jasna. -------- TRIDESET DANA DO SARAJEVSKOG ATENTATA Trideset je dana do sarajevskog atentata, a popis mojih potencijalnih žrtava svakim je danom sve veći. U zemlji s toliko smrti, još jedna likvidacija ne može nikom više privući pažnju, pogotovo što svaku novu smrt od moje ruke planiram kao nužnost i vrhunsku potrebu ove napaćene zemlje. Mislim da bih mogao svakoga dana ubiti ponešto, ponekog za vježbu, a onda, za veliko finale, staviti šlag na tortu purifikacije zemlje, tla i ljudi. Trideset je dana do atentata, a noćas ću ubiti Hrvata. Rimuje se, sviđa mi se. Mislim da bih trebao pronaći rimu u svakoj novoj smrti, koju će donijeti moja misao, ruka, djelo. Kod Hrvata, izbor je sužen. Neki su osumnjičenici, neki osuđenici Haškog tribunala, a sadašnji političari laviraju između dodvoravanja naciji i građanskoj opciji u BiH. Nema više ortodoksnih nacionalista, zaluđenih odcjepljenjem, pa ostaju oni koji su generalno izdali kao ljudi s nacijom na čelu. Biram jednog od poznatijih, relevantnijih kojem se u Bosni zamjera svašta, ali najviše podrška hrvatskom novogovoru, koji podsjeća na jedna druga mračna vremena. On često gostuje u emisijama Federalne televizije i umjesto da govori kako je cijelog života govorio, kako ga pamte i komšije i susjedi, on ulagivački forsira neke novohrvatske riječi koje ljude u Bosni, Sarajevu posebno, plaše. Znamo ga dobro, igra na sitnu kartu nacionalizma, kojeg pomalo pothranjuje očekujući podršku politički angažiranih Hrvata i Srba, koji odlično surađuju na projektu razbijanja Federacije i pripajanja svojih etničkih zajednica matičnim državama. Političar je u Bosni slabo zaštićena zvijer, jer tko bi sve te brojne zvijeri u šeher-Bosni sačuvao! Zvijerima su najopasnije druge zvijeri, ali ovdje kod nas interesne su sfere odvojene i ne preklapaju se, pa zvijeri jedna drugu neće dirnuti. Očnjaci se bruse na raju i golje, na međunarodnu zajednicu i predstavnike Europske unije. Zvonim mu na vrata, predstavljam se na engleskom, a on na samu englesku riječ već namješta svoj najbolju političarsku masku i osmijeh. Poziva me neoprezno da uđem, ne tražeći nikakvih potvrda ni papira, čime bih potkrijepio tko sam i što želim. Sjedam u njegov prostrani boravak, novine razbacane na stolu i upaljeni TV na nekoj zabavnoj emisiji. - Just relaxing - kaže uz široki osmijeh, kojeg sam često s gađenjem gledao na predizbornim skupovima, gdje je u njega zamatao mržnju i sipao rečenice koje ubijaju. Odlazi do mini-bara, sipa viski u kristalne čaše, a ja se pretvaram da zainteresirano čitam naslove knjiga na njegovom regalu. Pogled mi odmah nalazi što tražim - od brojnih tomova Brozovića, Babića i Težaka, najviše težak, najteži - čini mi se Brodnjakov, pregnantnog naslova Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb, 1991. Zloslutno me podsjetilo na još jedan ‘rječnik’- Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb,1940. Dok političar vježba svoj engleski i natače alkohol u čaše, leđima okrenut svojem skorašnjem ubojici, podižem tešku knjižurinu i snažno ga udaram po glavi. Pada kao pokošen, bez glasa, a ja mu naguram prvih par stranica knjige u grlo, kao vizitkartu. Okrenem se, ugasim svjetlo u boravku i mirno išetam na prljavu ulicu i blještavo danje svjetlo. Nisam ostavio traga, osim bezobrazne poruke, nažvrljane lijevom rukom, u imitaciji dječjeg rukopisa, na kojoj piše- i knjige ubijaju, zar ne? (nastavit će se) |
|
Jedna je muha ostala bez duha pa me spopala da joj ga nađem i vratim a zatim došla u ponoć i svu noć mi zujala nježno se klatila da bi me konačno obrlatila a onda ujutro svratila da vidi imam li nešto za nju ja koji sam bez sluha ali puno duha pravi vitez na bijelom konju Gregorije Samsa pa sam joj pisao nimalo brisao kako mi je sve živo i drago smušeno tako je s nama muhama svetim kravama u domaćim uredima stanovima stajama zujimo mnogo i dosadno bez mjere al nosimo duh rušimo barijere mi duhoviti vitezovi preko svake mjere zujao ne zujao ipak prozujao pa se sjetio brata od strica pravoga Viteza smiješnoga lica o nama muhama pisao iz srca dok je o smrti ništavilu pisao tužnu je povijest muha risao sva mu je šira obitelj kiksala netko u juhi ostao bez ticala drugi su u loncu utapali tugu ususret smrti vinskome drugu treći u octu šljivovici vinu tako je Vitez izgubio tetku brata oca a i stričeve skršila šljivovica utopit se u njoj dvaput je pogibeljno pijano veselo ali nepoželjno jer imaš zadah i nakon smrti a zadah te prati burgija vrti na onom svijetu mušičavom raju gdje čuješ zujanje a ne ljudsku graju uglavnom smušena muha nije novina to nam je brand takva smo pasmina a jedino ljudsko biće čeljade koje je s nama htjelo na parade bio je glumac iz filma Muha taj nas se bojao k'o najgoreg duha a skončao totalno izmasakriran napola muha čovjeku stran naša divna krila i brojne oči bile mu kazna bez ljudske pomoći umjesto da je prihvatio igru mogao je biti nešto slično tigru zujav svevideć a opet velik najjačoj muhi ko Baš-čelik ja ovo pišem smušen napola prošle sam noći bio prepun bola što nisam veliko ljudsko biće da idem s curama u kino na piće a ne kao muha sa stropa il' zida umirem zujeći od bijesa stida što nisam slobodan od dva metra a ne tek djelić centimetra istina veći sam neg' obična buha al ona barem ima sluha za putovanja na nekom džukcu na mački ili prljavom tukcu a mi smo muhe prividno s krilima ali ograničene dragim i milima jer kako se vinuti u daljine kad te neki zujan doziva 'sine' ili si nekome drugome 'tata' ne možeš pobjeć' od seke brata ostavit sve i odletjeti naši su novi vrli mikro svjetovi zato tek ponavljam pjesmu mog strica tužnoga Viteza pokojnog lica a vas pozdravljam i letim na kavu skupljajte novce ganjajte slavu ja ću biti sretan i s malo šećera teško odlazim dok me se ne otjera ništa komplicirano k'o Danilo Kiš u Knjizi mrtvih na pruzi za Drniš meni je potreban odlučan 'iš'! mom stricu Grigoru Vitezu |